Kvartovski objektiv u gostima: Ilica 201

U Ilici, na uglu s Ulicom Željka Maričića, na kućnom broju 201 danas se nalazi masivna ugaona četverokatnica s podzemnom garažom, u prizemlju koje je veliko samoposluživanje trgovačkog lanca Lidl. Sve do 2018. na tom kućnom broju, okrenute prema ulici, bile su dvije stare prizemnice. Kolni ulaz između njih vodio je u dvorište oko kojeg je bilo nekoliko prizemnih i niskih jednokatnih objekata. Navedeni sklop kuća, zajedno s pripadajućim dvorištem, bio je najstariji očuvani dio iz razdoblja prvotne izgradnje Ilice u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je taj dio najdulje zagrebačke ulice nazivan Gornjom Ilicom.

U to vrijeme, dok je još bila prašnjava cesta sa zemljanom podlogom, Ilica je završavala kod potoka Črnomerca. Od 1891. njome je prometovao tramvaj na konjsku vuču, a tramvajska pruga završavala je kod Vodovodne ulice. Nakon izgradnje pivovare i triju vojarni (Domobranska vojarna, danas Hrvatsko katoličko sveučilište; Vozarska vojarna, danas Općinski kazneni sud; Topnička vojarna, danas vojno učilište), tramvajska pruga je 1911. elektrificirana i produljena do okretišta uz potok Črnomerec. Tvrdom podlogom, tj. kamenim kockama, prekrivena je prvi put 1928. Postupno, tijekom cijelog 20. stoljeća, pa i na početku 21. stoljeća, na mjestu starih, niskih i skromnih kuća postupno su nicale modernije višekatne stambene zgrade, stapajući se u kompaktne stambene blokove kakvi danas okružuju Ilicu. Naposljetku, prizemnice na kućnom broju 201 preostale su kao zadnji živi spomenici njezina nekadašnjeg izgleda.

Zbog dugotrajne zapuštenosti i neodržavanja stari prizemni objekti Ilice 201 dulje su vrijeme bili u ruševnom stanju, no da su deset ili dvadeset godina ranije postali predmetom javnoga interesa, možda im se vijek trajanja mogao produljiti. No i u takvom, ruševnom stanju Ilica 201 svejedno je prolaznike podsjećala na prvotni izgled cijele ulice, a moglo ju se zamisliti i kao nekoć idilično susjedstvo u kojem se odvijao svakodnevni život starih Zagrepčana. Spomenuti građevinski sklop, tako različit od okolnog dijela Ilice, zapeo je za oko dvojice potpisnika ove izložbe. Sluteći skori nestanak, svaki smo za sebe, neovisno jedan od drugog, fotoaparatima bilježili zadnje godine postojanja stare Ilice 201, njezino rušenje, a potom i izgradnju novog objekta. Izbor iz zabilježenog predstavljamo ovom izložbom.

Postav izložbe snimio Nedjeljko Đurić

Postav izložbi na dvije lokacije, u prostoru Vinogradske bolnice – predvorje ambulante za urologiju (Vinogradska 29) i Knjižnici Vladimir Nazor (Vodovodna ulica 13) uključuje fotografski dijalog između dvojice autora, koji su posve neovisno jedan od drugog, tijekom godina, bilježili stanje na ovoj lokaciji.

Postav izložbe snimio Nedjeljko Đurić

U želji da sačuvamo fotografsku i drugu dokumentaciju o promjenama na Črnomercu, pozivamo nekadašnje susjede ili bilo koga drugog tko je u posjedu fotografija kućica i/ili ljudi iz tog „idiličnog“ doba prije rušenja, da se javi Uredu za fotografiju.