O radionici umjetnice Teute Gatolin piše Sara Mikelić
Umjetnički potencijal tehnologije ovisi o načinima na koje se koristi i kako se njome eksperimentira kako bi se proširile njezine uobičajene operacije i komercijalne funkcije. Ubrzo nakon što je 1959. godine proizveden prvi komercijalni Xerox fotokopirni stroj, prvobitno korišten u poslovnom svijetu za reproduciranje i arhiviranje dokumenata, umjetnici su počeli s njim eksperimentirati, pomičući njegove granice i razvijajući novu umjetničku formu. Uređaj su u tu svrhu među prvima upotrijebili umjetnici uključeni u međunarodni Mail Art pokret 1960-ih, a uskoro i drugi koji su bili privučeni mogućnostima distorzije, montaže i transformacije. Time je započeo razvoj xerox umjetnosti, copy arta, elektrostatične umjetnosti ili skenografije – bilo kakva preinaka slike služila je kao prednost, a mogućnosti su bile beskrajne. Povećana dostupnost fotokopirnih strojeva tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, zajedno s niskim troškovima izrade, omogućili su umjetnicima da istražuju izvan uobičajenih granica vlastitih studija. Organizirane su izložbe xerox umjetnosti (Electroworks, George Eastman House, Rochester, New York, 1979.)[1] i osnivane organizacije kao što je Međunarodno društvo fotokopirnih umjetnika (International Society of Copy Artists) koje je 1982. godine osnovala Louise Neaderland, kako bi promovirali korištenje fotokopirnog stroja kao nekonvencionalnog sredstva umjetničke produkcije.
Različiti umjetnici, kao što su Tom Norton, David Hockney, Russell Mills, Carol Key, Sarah Willis, Graham Harwood, Alison Marchant i Copyart Collective iz Camdena, iskoristili su fotokopirne strojeve na raznolike načine u svojim umjetničkim djelima. Ian Burn, konceptualni umjetnik, stvorio je Xerox Book 1968. godine kontinuiranim reproduciranjem kopija, dok je Laurie Rae Chamberlain, nadahnuta punkom, eksperimentirala s bojama sredinom 1970-ih[2]. Umjetnice poput Barbare T. Smith (Just Plain Facts, 1965.-1966.), Helen Chadwick (The Oval Court, 1986.) i Joan Lyons (Haloid-Xerox portreti, 1972.-1980.), koristile su vlastito tijelo kao teme i motive u svojim radovima, oduzimajući fotokopirnom stroju isključivo birokratsku funkciju te poigravajući se stereotipom pokorne tajnice.[3]
Popratni program projekta Kvartovski objektiv obilježila je radionica skenografije ili skener fotografije Teute Gatolin pod nazivom Magični objekti: priroda, skeneri i društvo u Galeriji Spot na kojoj je sudjelovalo 10 sudionika. Teuta Gatolin je intermedijska umjetnica koja se u svojoj umjetničkoj praksi koristi različitim tehnikama i medijima, a trenutno se bavi umjetničkim propitivanjem suvremenih koncepata vremena u odnosu na geološku slojevitost Zemlje. Svojim radovima ističe potrebu za formiranjem ekološki održivog razmišljanja te postavlja tehnologiju kao potencijalnog suradnika u traženju rješenja. Kroz radionicu se nastojala istražiti veza između prikupljenih materijala, ljudskih aktivnosti i suvremene tehnologije te rezultata njihovog djelovanja na okoliš. Radionički program se teorijski nadovezao na koncept timefulness, geologinje Marcije Bjornerud, kojim se naglašava važnost razumijevanja i uvažavanja protoka vremena, posebno u odnosu na geološku povijest i budućnost Zemlje. Koncept uključuje prepoznavanje i osvještavanje međusobne povezanosti prošlih, sadašnjih i budućih događaja te razumijevanje načina na koji oni oblikuju naš svijet. Prakticiranje vremenske pismenosti uključuje vođenje računa o dugoročnim posljedicama naših postupaka i donošenje odluka kojima je prioritet održivost i dobrobit budućih generacija.
Uz geografsku određenost projekta koji je fokusiran na područje Črnomerca, sudionici/e edukativnog programa donijeli su širok spektar raznolikih predmeta sakupljenih u okolici[4], kao i poneke artefakte od osobnog značaja. Polaznici/e su imali priliku upoznati se s raznolikim mogućnostima izrade skenografije: koristili su uređaj za skeniranje dijelova svog tijela poput ruku i postavljali trodimenzionalne objekte na staklenu plohu čime su se oni reproducirali s iskrivljenim efektom zbog ograničene dubinske oštrine. Pritom su se koristile različite postavke uređaja, manipulirali su se predmeti tijekom procesa skeniranja kako bi se stvorili efekti zamućenja i mrlja, a preklapanjem i gomilanjem predmeta stvarale su se nove kolažirane kompozicije. Predmeti koji su korišteni prilikom skenografije većinom su ostaci flore i faune poput raznolikog bilja, životinjskih kostiju ili školjkaša, a korišteni su i drugi predmeti poput osobnih zapisa, nakita i tekstila. Skenografija je specifični oblik umjetnosti koji kombinira tradicionalnu fotografiju statičnih motiva s digitalnim svijetom kako bi stvorio slike koje su istovremeno prepoznatljive i gotovo nestvarne. Nalazi se na nekoj začudnoj granici između tradicionalne fotografije i kinematografije s obzirom da bilježi informacije jedne slike sekvencijalno tijekom vremena, a završni produkti su često sanjivog karaktera. Rezultati radionice skenografije Teute Gatolin predstavljaju slojeviti zbir različitih povijesti sugerirajući, poput teorijskog fizičara Carla Rovellija,[5] da bi naša percepcija o prolaznosti vremena – osjećaj da vrijeme teče linerarno – mogla biti subjektivna projekcija.
Sara Mikelić
[1] Shelley Rice, Electroworks, Artforum, Vol. 19, No. 3, 1980.
https://www.artforum.com/events/electroworks-228817/
[2] John A. Walker, Copy This! A Historical Perspective On the Use of the Photocopier in Art, Ann Arbor, MI: MPublishing, University of Michigan Library, 2006.
[3] Zanna Gilbert, The Untold Story of Xerox Art and Its Bold Female Pioneers, 2013. https://www.getty.edu/news/the-untold-story-of-xerox-art-and-its-bold-female-pioneers/
[4] Posebna pažnja bila je posvećena park-šumi Jelenovac, koja je postala središnji motiv u ovom izdanju Kvartovskog objektiva.
[5] Carlo Rovelli, The Order of Time, Riverhead Books, New York, 2018.
