Razgovor Tene Starčević s Renatom Ladović Meštrović povodom izložbe Jelenovac efekt u Galeriji Ligatura
Kakva je tvoja osobna povezanost s Park-šumom Jelenovac? Na koja se osobna iskustva oslanjaš pri stvaranju zvučnih pejzaža šume?
O Jelenovcu ne razmišljam kao o Park-šumi jer sam odrasla u kući s njegove “gornje strane”. Jelenovac je za mene šumski put kojim dolazim gotovo do Ilice, žile kucavice koja povezuje sve meni važne dijelove grada – osnovnu i muzičku školu u Krajiškoj i na Britancu i kasnije ne toliko udaljenu Primijenjenu te Likovnu akademiju u samoj Ilici. Hodati donjim Jelenovcem gotovo do centra grada bilo je uzbudljivo. Promjenjiva ljepota stabala, staza uz potok i biljke koje vole vlagu, neizvjesnost zbog zvukova koji se čuju iza zavoja, šuškanje berača gljiva u šipražju ili psa kojem je trebalo procijeniti narav, priče o bijesnim lisicama u školi, žabe, ptice, poznati i nepoznati ljudi koji se mimoilaze i pozdravljaju.
Možeš li objasniti koncept svojeg umjetničkog projekta? Koja je bila izvorna ideja i kako se ona tijekom procesa mijenjala?
Izvorna ideja bila je pronaći i fotografirati invazivne, te zaštićene i ugrožene biljne vrste, oslanjajući se na florističko istraživanje Vascular flora of Jelenovac Forest Park (Glasnik hrvatskog botaničkog društva). Biljke su tiha bića koja se pojavljuju i nestaju, a ponekad i potpuno nestanu iz našeg vidokruga, kao na primjer tisa (Taxaceae, Taxus baccata L.) u ambijentu Jelenovca. Pronašla sam je, ali jedva, kao i zimzeleni lovorolisni likovac (Thymelaeaceae, Daphne laureola L.). Većinu biljaka ipak nije moguće naći van vegetacijske sezone pa sam krenula u neku vrstu audiovizualnog umjetničkog istraživanja ovog šumskog područja gledajući na njega kao na neki veliki organizam, oskudniji i površinom manji nego u mojem djetinjstvu, ali i dalje jednako važan.
Zašto si izvorno fotografski umjetnički projekt odlučila povezati s medijem zvuka?
Ideja je bila da analognim fotoaparatom dokumentiram biljke i tako prizovem sjećanja iz djetinjstva, no taj se projekt pretvorio u svojevrsno meditativno pretraživanje šume i njezinih granica. Od “kutaka” šume koje po nečemu pamtim, do traženja prizora kojih više nema ili ih ne prepoznajem. Vikendi provedeni u Jelenovcu bili su puni akcije, penjanja i padanja, valjanja po podu i provlačenja kroz trnje, u pokušaju da zabilježim neki meni važan trenutak, u periodu ubrzanog povlačenja biljaka pred nadolazećom zimom. Gledanje povlači za sobom slušanje, boravak u šumi je kompletan i kompleksan doživljaj, a Jelenovac, kao Park-šuma, koja je premrežena cestom i stazama, a omeđena kućama, ima svoj zvukovni raspon. Ptice pjevice, uporni djetlići, automobili, djeca koja se dovikuju, lajanje pasa, vlasnici koji dozivaju pse, kuće koje se grade (ti su mi najmanje dragi), potok s minijaturnim slapovima, škripa stabala po jakom vjetru i možda još koji neočekivani zvuk. A noću, ako nema vjetra, to je divan zvuk tišine, i vode, ako si blizu potoka.
Kako uhvatiti različite zvukove u šumi? Kako bi opisala svoj proces boravka u šumi i snimanja zvukova?
Snimanje zvukova je dodatna stepenica u meditativnom pretraživanju šume. Naravno, svi najzanimljiviji i najintrigantniji zvukovi su se dogodili kad nisam snimala, ali ostalo je dovoljno zvuka i za zvukovno djelo koje se može poslušati na izložbi. Proces snimanja je divan, pogotovo kad ti je ta aktivnost nova, traženje zvuka, hodanje u smjeru zvuka i nada da će se, na primjer, dramatični ptičji krik ponoviti još koji puta. Uglavnom, sretna sam što nisam slomila nogu tako zavedena zvukom.
Postoji li određena poruka koju želiš prenijeti i drugima upravo ovim radom?
Poruka postoji. Oko nas je mali, ali stvarni, opipljivi svijet na koji možemo utjecati, o kojem još štošta možemo naučiti i kojemu znanjem i umjetničkim projektima možemo pomoći. Ljudi su dio prirode, čak i kad toga nisu svjesni. Osvijestiti svoju prirodu i prirodu koja nas okružuje, čini mi se presudno u današnje vrijeme.
Jesu li ti važne povratne informacije? Što misliš, kako će publika reagirati na tvoje umjetničko istraživanje? Potičeš li ovim projektom slušatelje da i samostalno započnu istraživati zvukove Jelenovca?
I jesu i nisu. Povratne informacije mogu biti veselje, ali ako izostanu ne smatram da je moj trud uzaludan. S obzirom na mjesto izlaganja u Galeriji Ligatura u Vinogradskoj bolnici, interes će ovisiti i o tome koliko će posjetitelji/pacijenti biti fokusirani na koncept, a koliko na svoj mjehur ili prostatu. Šalim se, ali ima u tome i nešto istine. Ne znam hoće li netko poželjeti istraživati zvukove, ali vjerujem, zapravo već imam povratne informacije, da će u Jelenovcu biti novih posjetitelja.
S kojim si se izazovima susrela tijekom rada u prostoru Park-šume Jelenovac? Jesi li doživjela neke neočekivane situacije?
Neočekivane situacije su možda doživjeli šetači koji su me u nekom trenutku primijetili u grmlju iznad staze, u ležećem položaju ili u potoku. Sve je bilo jednostavnije kad je moj muž išao sa mnom.
Koja je, prema tvojem mišljenju, uloga zvuka u našem razumijevanju okoline?
Uloga zvuka može biti i životno važna, ali uglavnom obogaćuje kvalitetu življenja. Zvukovi prirode, zvukovi mora, vjetra, zvuk Jelenovca i njegovih ptica, onih glasnih i onih brbljavih cvrkutavih, sve je to puno važnije nego što nam se čini za ljudski mentalni sklop, pretrpan uglavnom neželjenim slikama i zvukovima.
Što misliš, na koje načine umjetnost može doprinijeti ekološkoj svijesti ili naporima za očuvanje prirode?
Umjetnost se može, ali i ne mora baviti ekologijom i očuvanjem prirode. Umjetnost je slobodna od svega, za razliku od umjetnika koji, kao i svi ljudi u današnjoj pat poziciji, moraju dati sve od sebe i, kao što sam već rekla, utjecati na ono što im je u neposrednoj blizini.
Koliko se promijenio tvoj odnos s prirodom otkad si započela s umjetničkim istraživanjem?
Moj odnos s prirodom je konstanta od djetinjstva. Rasla sam okružena šumama, boravila sam i na selu, naučila nešto o mijenama u prirodi, o biljkama i životinjama, cvijeću, voću i gljivama. Priroda mi je oduvijek fascinantna i motivirajuća, promatram je, učim i povremeno dosađujem okolini svojim saznanjima.
Planiraš li nastaviti istraživati zvukove Jelenovca ili neke druge šume u budućim projektima?
Rado bih se nastavila baviti zvukom, imam zvučne planove za sljedeću izložbu, ako uspijem nagovoriti prijatelje glazbenike da sudjeluju u projektu. Jelenovac je mapiran, sada treba čekati proljeće za svježi zvuk i fotografiranje zaštićenih i ugroženih vrsta, kao što je na primjer šumska kokoška (Orchidaceae, Neottia nidus-avis (L.) Rich).
