“Je li ovo tvoj most?” – umjetnička intervencija Nike Žagar

Koja je bila inicijalna ideja prijedloga koji si prijavila na Javni poziv za privremenu umjetničku intervenciju u zagrebačkoj Park-šumi Grmoščica?

Ideja projekta s kojim sam se prijavila na Javni poziv bila je skrenuti pozornost na jednu gradsku posebnost koja je s vremenom i gubitkom originalne funkcije počela propadati. U glavnoj ulozi je stari glinovod koji je nekada prenosio sirovinu od parka Grmoščice do ciglane na Črnomercu. Pogoni ciglane ugašeni su 2006. godine, a glinovod je gubitkom funkcije i neodržavanjem postao kao neko mistično biće koje izranja iz zelenila, prelazi ulicu i zaranja natrag u zelenilo s druge strane. Kako bih potaknula građane da se približe glinovodu odlučila sam koristiti crvenu traku koja ga prati, zajedno s njime izranja iz zelenila i dolazi do ulice, gdje vrpca iz ravne linije počinje vijugati u visinu. Kreće se po njegovoj konstrukciji od vrha do dna i u jednom trenutku silazi do razine nogostupa. Silaskom, na traci se odmotava pitanje za prolaznike – “Pitam se kuda ovo ide?”, nakon čega se traka vraća u razinu konstrukcije glinovoda, smiruje i nastavlja dalje s njim u šumu. Cilj predloženog projekta bio je potaknuti osjećaj znatiželje prolaznika, jer smatram da je upravo to osobina koja potiče ljude da istražuju, otkrivaju nove stvari i propitkuju postojeće. Znatiželja ima motivacijsku i pokretačku snagu.

Nika Žagar, nacrt za intervenciju, 2024.

Nika Žagar, nacrt za intervenciju, 2024.

Kako se tvoj koncept od ideje do realizacije promijenio? Je li bilo moguće realizirati inicijalnu ideju? Na koje prepreke si naišla?

Proces je bio dosta uzbudljiv jer sam se na javni poziv prijavila s idejom provlačenja crvene trake po konstrukciji mosta, što je podrazumijevalo relativno složenu izvedbu koja uključuje rad na visini. Plan je bio okupiti nekoliko ljudi iz Alpinističkog odsjeka PDS Velebit, čija sam i ja članica, i odraditi postavljanje u sekvencama s obzirom da je ukupna dužina mosta oko 100 metara. Kada smo krenuli ka realizaciji, prvi korak bio je dobiti dozvolu za djelovanje u javnom prostoru. Tu je došlo do problema. Ispostavilo se da je pitanje vlasništva mosta neriješeno. Iz tog razloga bilo je potrebno promijeniti koncept i tada je u fokus došla još jedna važna tema, a to je pitanje privatnog i javnog vlasništva. Tko uopće ima pravo korištenja objekta u javnom prostoru ako ne znamo tko je vlasnik? Ipak, odlučila sam inicijalnu ideju s crvenom trakom zadržati na početku trase glinovoda u parku Grmoščici i na kraju u Ciglani na Črnomercu. Sredina trase koja je trebala biti spojena preko mosta ostala je prazna, a na most je postavljen natpis “Je li ovo tvoj most?”.

Snimila Tena Starčević tijekom šetnje pod vodstvom Saše Šimprage, 22. 9. 2024.

Koje teme istražuješ vlastitim projektom? Na koji način politički kontekst utječe na tvoj rad?

U središtu zanimanja su svakako dvije teme – revitalizacija prostora i uključivanje lokalne zajednice u proces. Ono što ovu lokaciju čini atraktivnom je činjenica da postoji kulturni i povijesni značaj te infrastruktura koja omogućava prenamjenu uz relativno mali napor, u usporedbi s novogradnjom. Revitalizacija industrijskog nasljeđa u gradovima je danas uobičajena i uspješna praksa, a ideje o prenamjeni često pokreće lokalna zajednica. Jedan od najpoznatijih primjera je i šetnica High Line u New Yorku, čiju su ideju predložili upravo stanovnici kvarta 1999. godine, a prvi dio šetnice otvoren je 10 godina kasnije.

U Zagrebu slična ideja već postoji – potaknula ju je Platforma 1POSTOZAGRAD kroz Inicijativu za uređenje nove javne šetnice na području trase glinovoda i pretvaranje industrijskog vijadukta iznad Kustošijanske u pješački most. Ovakve projekte, koji se temelje na postojećoj infrastrukturi te podršci i interesu lokalne zajednice, najbolje opisuje izraz low-hanging fruit. Projekt čija je realizacija relativno dostupna, a nudi određenu blagodat kao lako dostupno zrelo voće u prirodi.

Kakve materijale si koristila u svojem radu?

Pri odabiru materijala imala sam par uvjeta. Trebao je biti otporan na vremenske uvjete, jer smo s postavom zašli u jesensko doba, lagan za postavljanje i velike površine kako bi bio uočljiv. Iz tog razloga odabran je tekstil, kako za inicijalnu ideju crvene trake tako i za natpis. Natpis je pisan sprejevima kako bi sve mogli napraviti na licu mjesta.

Smatraš li da je tvoj rad otvorio dijalog s lokalnom zajednicom? Jesi li uspjela uspostaviti komunikaciju s publikom?

Mislim da smo potaknuli pozitivno komešanje. Bilo mi je jako zanimljivo slušati i čitati komentare ljudi. Na Facebook stranici Zakaj volim Kustošiju brzo je osvanula slika mosta s natpisom uz komentar “Nije neg je naš”. Ljudi su dijeli situacije koje ih vežu uz most. Neki su se prisjećali da su se vozili u vagonima kada je glinovod još radio i ljutili radnike, dok je glina padala po cesti. Drugi su dijelili osobne priče, pa je tako jedna gospođa napisala da ju je pod tim mostom zaručio dečko. Bilo je i pitanja tko je postavio natpis, je li netko s kvarta ili neki dotepenec. Vrlo brzo krenule su i ideje o tome kako bi lijepo bilo danas imati šetnicu preko njega. Čitajući komentare postalo je potpuno jasno čiji je most.

Snimio Ivan Buvinić, 2024.

Koja je prema tvojem mišljenju uloga umjetnosti u javnom prostoru? Baviš li se inače intervencijama u javnom prostoru?

Umjetnost u javnom prostoru doprinosi razvoju identiteta prostora i zajednice. Ovisno o temi i načinu komunikacije, može istaknuti potrebe zajednice i promovirati društvene promjene koje doprinose urbanoj regeneraciji i revitalizaciji. Ovo je moja prva intervencija u javnom prostoru.

Postoji li određeni razlog zašto si se javila na poziv? Imaš li kakve osobne poveznice s kvartom Črnomercem?

Da, postoji i osobna poveznica. Veći dio života živjela sam iznad Črnomerca. Puno vremena sam provela u tom kvartu koji je danas, nažalost, u nedostatku kvalitetnog sadržaja, definiran štandovima, pekarama i busevima. Prostor i sadržaj definiraju svakodnevne obrasce života društva. Kvalitetan javni prostor omogućuje stvaranje zajedništva i identiteta. Parkovi i prirodni elementi poboljšavaju fizičko i mentalno zdravlje građana. Osiguravanje prostora za rekreaciju smanjuje stres i potiče zdrav način života. Črnomerec je prostor visoke dnevne frekvencije korisnika i time jedna od strateški bitnih lokacija za pozicioniranje kvalitetnog javnog prostora.

Ivan Buvinić, fotografije intervencije Nike Žagar, 2024.