O industrijskoj povijesti Črnomerca, od Francka i Zagrebačke pivovare do Kamenskog i Ciglane, piše Lana Bunjevac, prateći tvorničke komplekse, radničke ulice i prostore koji su se tijekom 20. stoljeća mijenjali zajedno s gradom.
Črnomerec je tijekom 20. stoljeća bio jedno od ključnih industrijskih područja Zagreba, u kojem su se razvijale neke od najvažnijih gradskih tvornica i proizvodnih pogona. Blizina željezničke pruge i dostupnost velikih neizgrađenih površina omogućili su da se zapadni dio grada postupno pretvori u snažno industrijsko središte. Osim proizvodnje, industrijski pogoni pridonosili su izgradnji stanova, infrastrukture i lokalne zajednice. Iako je većina tvornica danas ugašena ili prenamijenjena, industrijska baština i dalje je vidljiv dio identiteta Črnomerca.
Nacrt grada Zagreba, list 3: zapadni dio grada, 1934.–1935. Muzej za umjetnost i obrt, inv. br. MUO-061137/03.
Dolazak željeznice 1862. godine i izgradnja Zapadnog kolodvora potaknuli su stvaranje prvog velikog industrijskog pojasa grada uz prugu. Na prostoru današnjeg Črnomerca grade se Tvornica parketa i parna pilana (1872.), Tvornica kavinih zamjena Franck (1892.) te Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada (1892.), dok južno od pruge nastaju carinska skladišta, Gradski vodovod, Svilara i drugi pogoni. Razvoj industrije pratio je i razvoj prometne infrastrukture. Vodovodna ulica uređena je kao pristupni put novom industrijskom predgrađu, Slovenska je nastala na mjestu kanaliziranog potoka Jelenovca, dok je Čanićeva ulica izgrađena na inicijativu željezničkih radnika kako bi im olakšala dolazak na posao.
Zagreb – južni kolodvor, razglednica, oko 1913. Muzej za umjetnost i obrt, inv. br. MUO-044700.
Tvornica kavinih zamjena Franck osnovana je kao podružnica njemačke tvrtke Heinrich Franck Söhne iz Ludwigsburga. Cikorija, glavna sirovina za proizvodnju, uzgajala se u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, a iz sušionice u Bjelovaru vlakom se dopremala u Zagreb te pomoću industrijskih kolosijeka izravno u pogon tvornice. Franck i Zagrebačku pivovaru projektirao je njemački arhitekt Kuno Waidmann, autor mnogih reprezentativnih historicističkih zdanja Zagreba. Pivovara je sa svojim vrtom bila omiljeno izletište Zagrepčana do kojeg se dolazilo tramvajem, a danas ima status zaštićenog kulturnog dobra. Dodatnu arhitektonsku vrijednost Franckovu kompleksu dao je Lav Kalda, koji je između 1924. i 1928. godine izgradio upravnu zgradu u art déco stilu. Prostrane parkovne površine i danas su jedno od prepoznatljivih obilježja tvorničkog kompleksa u Vodovodnoj.
Autor nepoznat, Tvornica Franck, razglednica, oko 1925. Muzej za umjetnost i obrt, inv. br. MUO-044305.
Fotograf nepoznat, Tvornica Franck i okolni industrijski krajolik Črnomerca, oko 1930. Privatni arhiv Mladena Čižmeka.
Na području Črnomerca djelovale su i neke od važnijih tekstilnih tvornica. U Cankarevoj ulici nalazila se Tvornica vrpci i čipke Lacet, dok je u Gradišćanskoj, na mjestu današnjeg Sveučilišta Algebra, djelovala Tvornica konca Unitas. Zagreb je tijekom 1950-ih postao središte jugoslavenske modne industrije, a tekstilni i konfekcijski pogoni otvaraju se u samom središtu grada, s više tisuća zaposlenih, većinom žena. Privatizacija i prenamjena atraktivnih gradskih lokacija nakon 1990-ih doveli su do gašenja velikog dijela industrije. Među najpoznatijim primjerima bila je tvornica Kamensko u Reljkovićevoj ulici. Osnovana 1943. godine za potrebe Narodnooslobodilačke borbe, nakon rata razvila se u jednog od najvećih domaćih proizvođača odjeće. Uništena u privatizaciji, tvornica nije opstala. Srušena je, a na njezinu se mjestu danas gradi stambeno-poslovni kompleks Franc.
Autor nepoznat, Kutija za proizvod tvornice Kamensko, 1950.–1960. Muzej za umjetnost i obrt, inv. br. MUO-051874.
Uz velike tvornice, Črnomerec je bio ispunjen manjim radionicama i obrtničkim pogonima. Isticala se tvrtka ing. Alexander Kleinkind, osnovana 1925. godine na Prilazu baruna Filipovića 24, gdje su se proizvodile željezne konstrukcije, spremnici, cisterne, parni kotlovi i druga metalna oprema. U Ulici grada Mainza djelovala je strojarska radionica i ljevaonica Braća Ševčik, koju je projektirao arhitekt Srećko Florschütz. Od industrijskog kompleksa danas je sačuvan tek manji dio, dok je na mjestu nekadašnje tvornice osvanuo Spar. Na Črnomercu su poslovale Domaća industrija sijalica u Domobranskoj ulici, Tvornica sapuna, kozmetičkih i kemijskih proizvoda Labud na adresi Črnomerec 63 te Tvornica papira i kartonaže Boraček u Ilici 235, kasnije poznata pod imenom Grafokarton.
Ratko Mavar, Grafokarton, 1990.
Sudbinu Kamenskog izbjegla je Tvornica za pamučnu industriju Tvorpam, koja je od 1964. djelovala u sastavu Tekstilnog kombinata Zagreb. Smještena u zgradi nekadašnje jašionice Konjaničke vojarne, tvornica je s vremenom preselila proizvodnju u Veliko Trgovišće, gdje njezin nasljednik posluje i danas. Povijesna zgrada na Prilazu baruna Filipovića sačuvana je i dobila je novu namjenu. Danas se u njoj nalazi privatna galerija Lauba – kuća za ljude i umjetnost. Objekt je zaštićeno kulturno dobro te je, unatoč rekonstrukciji, zadržao brojna obilježja izvorne arhitekture prema projektu Adolfa Ehrlicha.
Pekarstvo je u Zagrebu sve do početka 20. stoljeća bilo pretežno obrtnička djelatnost. Industrijska proizvodnja kruha započinje 1911. osnivanjem poduzeća Sjedinjene pekare Wieland i Guthard u Ilici 191. Nakon Drugog svjetskog rata na istoj je lokaciji djelovao IKOM – Industrija i kovnica Orešković Marko. Važno mjesto u razvoju prehrambene industrije imala je i “prva zagrebačka velepekarna” u Slovenskoj 22. Uoči Drugog svjetskog rata smatrala se najmodernije opremljenom gradskom pekarom zahvaljujući tada suvremenoj automatskoj peći.
Jedan od simbola nekadašnjeg industrijskog razvoja grada bila je i Ciglana Zagreb na Kustošiji. Iako natpis na zgradi u Ilici 288 i dalje podsjeća na njezinu prošlost, proizvodnja je ugašena prije petnaestak godina, a 2021. srušeni su i prepoznatljivi dimnjaci oštećeni u potresu. Ciglana je od 1955. nastavila tradiciju proizvodnje opeke koju su još 1885. pokrenula braća Müller. Među posljednjim ugašenim tvornicama bila je i TOZ Penkala, poznata po proizvodnji olovaka, nalivpera te školskog i crtaćeg pribora. Tvornica je prvotno djelovala na Prilazu baruna Filipovića 91, nakon čega je krajem 1950-ih preselila na Kustošiju, a svoj nekadašnji prostor prodala je Plivi.
Lana Bunjevac, Ciglana, snimljeno u veljači 2021.
Uz Plivu, o kojoj smo pisali u zasebnom tekstu, na području Črnomerca danas od nekadašnjih više od dvadeset tvornica posluju još samo dvije – Zagrebačka pivovara i Franck. One su posljednji živi podsjetnik na industrijsku prošlost jednog od najvažnijih proizvodnih središta Zagreba.
Vjekoslav Heinzel / Građevno poduzeće Pollak & Bornstein, Zagrebačka pivovara d.d. – uredska zgrada, Zagreb, 1920. Muzej za umjetnost i obrt, inv. br. MUO-052022.
